|
Interview: Jan Kerekeš (Cold Snap) Otkud ideja za ime benda ? Jan: Bend je 2003. bio sastavljen od pet članova, ja nisam bio u bendu i jedini vokal je bio Danijel. Pošto smo svi bili dobri frendovi i bacali smo prijedloge za naziv benda, ja sam predložio Cold Snap. Pročitao sam da u Australiji, gdje je toplo vrijeme većinu vremena, u koja tri dana se dogodi totalni preokret topline i temperatura. To se kod njih zove hladan val odnosno cold snap. Jedan ste od rijetkih bendova koji, izuzev odlaska Danijela Ribića, ima istu postavu kao i u početku. Kako to ? Jan: Da, naš Danijel je prošlo ljeto donio odluku da više ne želi biti u Cold Snapu, i da se uopće više ne misli baviti pjevanjem niti glazbom. Mi ga svi obožavamo i dalje se družimo s njim, samo je on na neki način zatvoren u sebe, te se odlučio više posvetiti faksu. To je od onda bila jedina promjena u bendu, te su tako braća Friščić, na gitarama, dobili još jednu ulogu pratećih vokala, ja sam trebao malo nabiti vokalnu kondiciju i to je to. Vaš prvi album Empty Promises je izašao prije malo više od godinu dana, jeste li zadovoljni reakcijama publike ? Jan: Što se tiče Hrvatske i žanra glazbe, CD se sasvim dobro prodaje, čak je dva tjedna bio najprodavaniji album u svim produkcijskim kućama. Nama je najviše drago kad ljudi nakon koncerta od nas kupe album, to nam je najveća potvrda da ovo stvarno vrijedi. Točan broj ne znam, no prodalo se otprilike 700 primjeraka albuma, što je za Hrvatsku jako puno. Sve pjesme na albumu osim Nikada su na engleskom jeziku, zašto ? Jan: Da, kad smo radili Empty Promises to je bio dosta dugi proces i nakon svih pjesama, dogodila nam se jedna proba gdje smo odlučili malo improvizirati. Vani je padala kiša i nije bilo baš neko vrijeme niti atmosfera za improviziranje nečeg ludog. I došla je ta neka melodija koja se jednostavno pretapala iz gitare u bas, iz gitare u drugu gitaru, ja sam počeo raditi na vokalu i tako je nastala Nikada. Zašto je na hrvatskom jeziku-pa nekog razloga i nema, sigurno nam nije radi neke komercijalne note, da želimo pjesmu na hrvatskom koju će svi znati; daleko od toga. Jednostavno se našla na dobrom putu, ljudi su ju prepoznali i prihvatili bez obzira na kojem jeziku. Imate li već planove za snimanje novog albuma i što sve možemo očekivati na njemu ? Jan: Ne samo da imamo planove već je praktički sve dogovoreno i završeno, zna se i datum. Rekli smo da ćemo dati sve od sebe da napravimo najbolji album koji možemo sa svojim mogućnostima. Napravili smo 13 pjesama, isto kao i na Empty Promises. Ime albuma je ‘‘Perfection’’, s time da će se ta riječ pisati izokrenuta na sve moguce načine- svako slovo će biti okrenuto naopačke i riječ će biti izrotirana. Na tom albumu će se naći dvije pjesme na hrvatskom, jedna u suradnji sa Jantarom, hrvatskim hip hopperom sa dosta žestokim rimama. Pjesma ima i engleskih dijelova i zove se ‘‘Ja ne idem nikuda’’. Druga pjesma, koju je naš gitarist Leo imao izrazitu želju staviti na album i koja donosi svoju posebnu atmosferu, je ‘‘Epizoda osjećaja’’. Na pet pjesama su gosti-od didgeridooa, violine i klavira, biti će i nekih sapmleova; mi smo jako zadovoljni stvarima i mislim da smo se uspjeli maknuti od neke strogo underground tematike i zvuka, ali smo zadržali tu Cold Snap žestinu i groove. Album snimamo u veljači, ne znam kada i za koga će izaći, a radi ga Tue Madsen iz Antfarm Studia iz Danske. On kao producent dolazi u Hrvatsku i sad smo u procesu traženja studia. Tue je čovjek koji je radio 80 posto svih europskih metal bendova te nam je velika čast da nas je odlučio uzeti i posvetiti nam vremena. Do kraja veljače album bi trebao biti gotov, a kada će izaći to još samo nebo zna  Od čak četiri spota koja ste snimili do sada, je li vam koji od njih posebno prirastao srcu ? Jan: Prvi spot za pjesmu Insurrection je spot snimljen za nula kuna i dosta je nekvalitetan, a opet je prirastao srcu jer je prvi, i nakon njega smo bili za jednu stepenicu iskusniji. The Structure Of Moshpit nam je sigurno prirastao srcu jer je sniman u Varaždinu, na koncertu sa Limp Bizkitom. Bury The Hatchet, u kojem se nalaze video isječci iz Domovinskog rata iz Vukovara i iz Dubrovnika je sniman u bivšoj vojnoj kasarni u Varaždinu. Odlučili smo se na tu tematiku, ne da potičemo na nekakvo nasilje, već samo kao kratak podsjetnik na to vrijeme, jer koliko god smo mi bili mlađi kad se to događalo ostala su neka sjećanja. A spot koji iza sebe ostavi najviše dojma- i emotivno i umjetnički, je spot za pjesmu Nikada, koji je i ušao u finale na Danima hrvatskog filma za glazbeni spot. Sniman je u četiri ciganska naselja gdje je tridesetero male dječice neprekidno bilo oko kamere, svi su htjeli biti snimljeni. Prizori koji su se vidjeli u tim selima ostavili su na nas takav snažan dojam. I kod montaže spota izvukli su se jako dobri trenuci i spot takve socijalne tematike može ostaviti jako snažan utjecaj i zato je sigurno najdraži spot Cold Snapa. Jeste li bili iznenađeni kad ste saznali da ste osvojili Zlatnu Kooglu za najboljeg novog izvođača ? Jan: Pa pokraj Franke Batelić mogu ti reći da smo se iznenadili da! Ja i Zoki smo jedini bili u Zagrebu i na dodjelu smo otišli više reda radi. Sam taj koncept dodjeljivanja Zlatne Koogle bio je neorganiziran i loše proveden, a i sama Zlatna Koogla kao predmet i nije baš nešto, drvena je i kad ju duže držiš počne puštati zlatnu boju od spreja…Ali to da si dobio Zlatnu Kooglu uz još brdo velikih bendova poput Leta 3, Hladnog Piva; i činjenica da su ljudi putem Interneta glasali baš za nas kao najbolje nove izvođače godine, to je super osjećaj. Tvoja ocjena hrvatske metal scene ? Jan: Pa ja bih joj dao jednu kraljevsku trojku. Dakle tu mislim i na bendove, respect jednog benda prema drugom, tu mislim i na ponašanje bendova, odnos publike prema bendovima, na odnos organizatora prema bendovima…Na sreću nama se sve češće događaju jako korektni nastupi-pogotovo sa strane organizatora. No, na nekim mjestima gdje smo više puta svirali kod ljudi se počelo događati da jednostavno prestanu uživati. Mislim, nitko ih na to ne prisiljava ali nedostaje neki ventil da, u tih sat vremena koliko sviramo, zaborave na to da li je bend postigao to, ili dobio na primjer tu Zlatnu Kooglu koja se topi u ruci; i uživaju, zabave se, i da daju podršku nekom tko se za nešto trudi na kraju krajeva. Mi dajemo sto posto na pozornici, a kod ljudi se zna dogoditi neko promatranje-ne znam da li je ono zainteresirano ili nezainteresirano, ali definitivno mislim da fali neki ventil kod ljudi da dođu na koncert da se jednostavno opuste i uživaju. Koliko, po tvom mišljenju, hrvatske izdavačke kuće prate metal scenu ? Jan: Prate ju, barem djelomično, ima mladih metal bendova koje izdaju, od heavy metala na dalje. To uvijek može biti u većem broju, ali mislim da izdavačke kuće ne daju dovoljno pažnje nečemu takvom, pogotovo sa strane menadžmenta- promidžbe i promocije albuma i benda. To je ono što nedostaje izdavačkim kućama i to je jedini razlog zašto mi sigurno ne bi potpisali u Hrvatskoj za sljedeći album. Što te sve inspirira u stvaranju glazbe ? Ja brzo živim, ne mogu minutu biti na miru, moram nešto raditi. Dakle to neko iskustvo od organizacije koncerata, čime se bavim, takav ritam me provukao kroz neke situacije koje mozda ne bih prošao da sam se štedio, da me nije sve zanimalo. Tako da mislim da je neko životno iskustvo temelj i mojih tekstova i stvaranja riffova i povezivanja ih sa tekstovima. A tu su i neki svakodnevni problemi i pitanja na koja se odgovor uporno ne moze naći, od politike u koju se ne razumijem toliko, samo znam stvari koje su mi uskraćene i ako sam siguran u to, o tome budem pjevao. Gdje možemo u gledati Cold Snap dok ne krenete u studio ? Jan: U Dubrovniku u klubu Orlando sviramo 7.11. sa Consolidate-om, zatim smo po prvi put u Bosni u Ljubuškom 14.11. sa Terra Slaves, a 27.11. u Rijeci u Stereu organiziramo metal night te nastupamo sa Eyes of Betrayal, Throattwister, Inside My Casket, Godlike, Frozen Solid. Kako vidiš budućnost benda ? Jan: Budućnost benda blista. Mi smo svi studenti i drago mi je što naš uspon ne ide prebrzo, te i što dosada nije bilo nikakvog većeg pada. Sve je u uzlaznoj putanji tako da se nadam da ćemo za godinu dana moći reći da smo pod jednom velikom izdavačkom kućom sa jednim dobrim menadžerom i da radimo ono kaj volimo. ...by:Lucija Mulalić; 7.10.2009. --->...pročitajte ga ubrzo u u tiskanom obliku u časopisu PLAN.et ! |
|
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavala te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu, kad sam slušala sve tvoje ispovijesti i tajne snove, i vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse. Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi". Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe. Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti. Tekst preuzet s drugog bloga! |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
